Prije nego što sam došao ovamo, zaista bio sam siguran da sam maksimalno zaštićen kao građanin te zemlje i građanin svoje zemlje. Da li sam se prevario ?

U Parizu sam bio jučer i mogu reći da trg gdje je slikao Picaso , mjesta i ulice gdje su snimane scene iz mnogih kultnih filmova sa poznatim glumcima ; De Niro, Al Pacino, Jean Reno , koja i u pola ljeta i u pola zime vrve od prolaznika , turista, juče su bile skoro prazne. Mogao sam lagano pregledati svaki ćošak, a pri tome da osjetim svaki pogled koji me odmjeravao toliko precizno i s opreznošću od svih ljudi koji su bili tu, jer…svi su u strahu. Čak i ja.

Meni je bilo jako interesantno posmatrati sve to jer dolazim iz zemlje gdje predrasuda nije nepoznanica. Ali začuđuje me jedna stvar, a to je da sam se rodio u pola balkanskog rata , a sada možda doživljavam sudbinu gdje počinje novi,svjetski. Da li se to ponavlja ono što je Bosna i Hercegovina doživljela devedesetih sa samo adaptiranim scenarijom i novom podjelom likova ?

Nimalo nije ugodno kada su ulice puno vojnih lica i imaš umjerenu dozu straha u sebi sa pitanjem, a šta ako…

U svom tom zbrkanom svijetu ludosti u kojem živimo,mislim da je najbolja stvar pobjeći i naći utočište u nekom zagrljaju ljubavi, jer to nam jedino i preostaje !?

Tako prije incidenta u Parizu, vozao sam se ulicama Strasbourga pa sam htio da to podjelim sa vama. Sada izgleda još više magičan i nevjerovatan jer se bliži Božić. A ovo je i mjesto gdje sam upoznao i jednu demoiselle :)

A do sljedeće vožnje, i do sljedećeg slova… doviđenja.

Doviđeenjaa :)